157. OBLJETNICA GOSPINOG UKAZANJA U ILAČI
U subotu 2. travnja, uoči 5. Korizmene nedjelje, svetom misom u kapelici na svetištu Drage Gospe Ilačke, naša župa proslavila je 157. obljetnicu Gospinog ukazanja u Ilači.
Sada već davne 1865. godine na nedjelju Glušnicu Ilačanin Petar Lazanin, dok je vodio blago na pašu, opazio je da je put kojim prolazi mokar. Iste noći Đuka Ambrušević u snu je vidio Gospu s bijelom krunom na glavi i djetetom na lijevoj ruci. Rekla mu je da je izvor njezin i neka se ogradi da se na njemu ne napaja stoka. Nakon što je izvor ograđen počeli su pristizati i prvi hodočasnici, a mjesto je prozvano „Gospina vodica“. Bio je to prvi izvor u svijetu nakon Lurda, a do danas nije presušio.
Brojni su kroz godine na ilačko svetište dolazili tražeći pomoć i utjehu Gospe Ilačke i zasigurno su je i dobili o čemu govore brojna svjedočenja i zahvale ljudi koji su zadobili milost ozdravljenja i pomoći.
Ilačko svetište je kroz godine doživjelo razna razaranja, pa tako i nama najbliže u Domovinskom ratu, ali se uvijek uz Gospinu pomoć i pomoć dobrih ljudi obnovilo i dodatno uljepšalo. Godine 2015. ovo svetište proslavilo je jubilarnih 150 godina postojanja pod geslom „Izvore divni, Majko nam sveta, Ilačka Gospo, moli za nas“.
Oj Ilačo, ni po čemu znana,
Od Boga si višnjeg odabrana!
Pripjev: Ilačka je Djeva
Dika cijelog Srijema.
Slavna ti si, mnogi za te znade,
Otkad zvijezda s neba na te pade!
Pred Uskrsne bilo dane svete
Osamnajsto i šesdeset pete.
Baš na pola utrta kolnika,
Ukaza se čudesna prilika.
Pastir jedan ko ukopan stao-
Na sred puta izvor ugledao.
Zove ljude i kopati zače,
Izvor voda izvire sve jače.
Do večera tolko vode bilo,
Da se teško onud prolazilo.
Selo htjelo bunar da napravi,
Al se Gospa jednom momku javi.
Pa mu zbori: Sinko daj poradi,
Izvor onaj da mi se ogradi.
To će moja vodica da bude.
Po njoj ja ću pomagati ljude!
Reče Gospa i tako se zgodi,
Mnogi po toj ozdraviše vodi.
Izliječila ovdje Majka sveta
Mnogog slijepa, hromog i uzeta.
Liječi Ona rane svakojake,
Mnogi svoje odbacuje štake.
Svećenički zbor se tad ureče,
Ilači sud da svoj izreče.
Sud sudio: kraj Ilačkog vrela
Čedna da se podigne kapela.
Na Gospino sveto Uznesenje
Kapelice bilo posvećenje.
Od tad Gospa još se više slavi,
Mnogima se ona i objavi.
Sa svih strana iz naše domaje
U Ilači narod se sastaje.
Preko Save i preko Dunava
Ilačkoj se Gospi širi slava.
Svijet se moli i zavjete slaže,
Dare nosi – a Gospa pomaže.
Zato hvalu od srca joj dajmo,
I složno Joj svi sad zapjevajmo:
Marijo, Kraljice Hrvata,
Rajska nama Ti otvori vrata.